U zadnjih godinu-dvije dana naš turizam naglo otkriva održivost, dobrobit lokalne zajednice, uravnotežen razvoj i sl. No, hoće li u načelu pohvalno (zakonsko) zagovaranje ovih vrijednosti u praksi ispasti tek formalni okvir za istiskivanje malih i uspostavu apsolutne dominacije velikih? Zašto je takav scenarij moguć? Zato što mi, uz ostalo, ne znamo provoditi sveobuhvatne reforme, ostvarivati kontinuitet pozitivnih promjena, ustrajati na vrijednosnom i pravnom okviru.
KAKO TO RADE NIJEMCI
Slika uz ovu objavu prikazuje bavarski krajolik 1890. godine. Kakvog smo ga vidjeli u galeriji, takvog smo ga (minus konj i plug) sljedećeg dana zatekli na izletu. Kako je to moguće? Zar ti „Švabe“ ne znaju za pvc i inox? Kako im se dâ održavati svu onu drvenariju? Obrezivati drvorede i kositi strme padine? Zašto namirnice za svoje restorane nabavljaju od 10 različitih susjeda, a ne iz Metroa? Zašto konobarica u običnoj seoskoj krčmi nosi etno-uzorak? Sto pitanja i srećom sve pametniji ChatGPT da nam odgovori:
„Uređenost bavarskih krajolika posljedica je uspješno koordiniranih napora koji kombiniraju regulatorne mjere, naslijeđene kulturne vrijednosti, javnu svijest i ekonomske poticaje. Ovaj cjelovit pristup ne samo da čuva prirodne ljepote i baštinu, nego i podiže atraktivnost regije kao turističke destinacije.“
Aha, znači, ta konobarica je već u školi slušala nešto o zavičajnoj baštini i identitetu. Kroz „radne akcije“ je sudjelovala u uređenju mjesta. Iz namjenskog fonda je dobila poticaj ne za „šuplje“ hektare, nego za očuvanje tradicijskog brdskog mljekarstva. O marketingu ne brine previše. Gosti cijele godine „kaplju“ zahvaljujući profesionalcima iz regionalne destinacijske agencije.
NIŠTA BEZ CJELOVITOG PRISTUPA
Što od tog holizma postoji ili se razvija u Hrvatskoj? Obrazovanje nam je „u banani“. Kopa i gradi tko gdje stigne (kao posljednji, primjer s vrela Une). Poljoprivreda nam propada brzinom kojom bageri devastiraju prostor (ili čak i većom), a TZ-i se uglavnom bave organiziranjem narodnih veselica kojima lokalni šerifi (formalno čelne osobe TZ-a) skupljaju glasove.
Lijepo je čuti da se s najviše razine najavljuje nova era hrvatskog turizma, već i zbog toga što bi to trebalo značiti više posla i priznanja za sve nas koji razvijamo sadržaje sukladne njenim vrijednostima. No, da bismo u tu „novu eru“ zaista i ušli na korist svih, a ne samo odabranih i/ili potkoženih, trebalo bi čuti nešto i novim obrazovnim programima, potporama sistemu „od polja do stola“ i kratkim lancima opskrbe, reformi sustava TZ-a i lokalne samouprave, porezima, kampanjama podizanja svijesti / buđenja iz nesvijesti.
MATE I KATE U RESORTU
U obratnom, nad glavom nam visi scenarij u kojem će jednodimenzionalni „zimmer frei“ turizam zamijeniti – neka nas blještavilo ne zavara – podjednako jednodimenzionalna mašinerija „elitnog“ turizma (o tome više u sjajnom osvrtu Jane Perković). Pritom će Mate i Kate moći ili put Njemačke, ili će plahte umjesto u svojem *** apartmanu mijenjati u nekom razvikanom resortu.
Na radost stranog kapitala, službene statistike i užas lokalnoga društvenog tkiva, tj. onoga što će u tom trenu već biti njegovi ostaci ostataka.
