Imamo pojedince, nemamo sustav – moglo bi se iz vizure ostatka Hrvatske reći nakon posjeta Nacionalnom forumu interpretatora baštine koji se proteklog vikenda održao u Svetvinčentu, s popratnim programima u Vrsaru, Rovinju, Vodnjanu, Dvigradu, Raši i Šušnjevici. Istra nas je podsjetila na važnost institucionalne podrške, međusobnog koordiniranja i povjerenja među različitim dionicima. Istrijani imaju i razvojnu turističku agenciju, i studijske programe, i kritičan broj proaktivnih turističkih zajednica. S njima se efikasno nadopunjuju požrtvovni pojedinci koji guraju izvrsne projekte poput Istra Inspirita; kojima nije ispod časti da kao dopredsjednici gradskog vijeća rade na lokalnoj eko-turističkoj farmi (Vodnjan); koji ne misle da akademska sinekura treba biti sama sebi svrhom (npr. Aktivka); za koje novinska reportaža ne završava s Wikipedijom i stock-fotkom (npr. Helloistria).
Lijepo je imati priču, lijepo je znati uvjerljivo je ispripovijedati, ali je najljepše i najkorisnije znati je uvjerljivo ispripovijedati u konkretnom društvenom i ekonomskom okruženju (koje nikad nije idealno). Govoreći u kontekstu minulog Foruma, to da imamo priču već i vrapci na grani znaju, pa bi izlaganja kojima je krajnji domet zaključak to da „imamo priču“ trebalo uzimati s rezervom – uljuljkavaju u samozadovoljstvo bez pokrića („vau, kak’ smo super, puni smo priča“, kao da takvo nije svako mjesto na kugli zemaljskoj). Sljedeća kategorija su zanatska izlaganja na temu usvajanja vještina uvjerljivog i kvalitetnog pripovijedanja. Ona nam svima koriste, posebice ako tek ulazimo u svijet (turističkog) interpretiranja. U tom smislu, možemo biti sretni da u blizini postoje ljudi poput Ive Sille, ako već ne mame, onda barem dobrog duha interpretacije u Hrvatâ; da postoje pojedinci à la Petra B. Blašković, koji nisu ustuknuli pred mogućnošću da se „visoka“ kultura (kazalište) i „vulgarni“ turizam stope u novu vrijednost.
No, ma koliko dojmljiv, pojedinac ne može zamijeniti sustav i holistički pristup. Na ovogodišnjem Forumu to su najbolje ocrtali odlično case study izlaganje Igora Macana ( primjer Općine Svetvinčenat), svojevrsna anti case study ispovijest Elizabete Milanović Glavice (primjer jurišanja na vjetrenjače u središnjoj Podravini), a u velikoj mjeri i predavanje Dragane Lucije Ratković Aydemir iz Muza.
