(English available on the link below)
Povodom naše proljetne nagradne igre, donosimo prijevod reportaže koju je BBC nedavno napravio u Sjevernoj Irskoj, posjetivši mlade koji su svoje zanimanje pronašli u tradicijskim zanatima.
MLADI ODRŽAVAJU UMIRUĆE ZANATE NA ŽIVOTU
Digitalno doba transformira svijet rada, no neki se mladi, umjesto hi-tech karijerama, posvećuju zanatima kojima su se bavili njihovi preci. Krovopokrivač, kovačica i kamenoklesar BBC-ju su ispričali kako u praksi izgleda baviti se „umirućim“ obrtima.
PRIČA PRVA
„Nemoj ići u zanat, nađi si uredski posao. U IT-ju leži novac.“ Savjet koji su mu udijelili u vrijeme srednje škole, Shane O’Hara je i poslušao. Ubrzo nakon mature, postao je viši rukovoditelj u sektoru prehrambene industrije.
Međutim, lani, taman oko tridesetog rođendana, odustao je od dotadašnjeg dobro plaćenog posla, kako bi se okušao u nečem riskantnijem. Upravo je na prvoj godini sedmogodišnjeg naukovanja za zvanje tradicijskog kamenoklesara.
„Dok sam se školovao, svi su nas nagovarali da se bavimo znanošću i tehnologijom. STEM je bio hit-pojam, dok se riječ ‘zanat’ vezivala za osobe bez akademske perspektive.“
„Na prethodnom radnom mjestu nije mi bilo loše i napredovao sam koliko sam mogao. Zbog toga mi je trebalo vremena da skupim hrabrosti i sve to napustim“, govori Shane, stanovnik okruga Down, poznatog po tradiciji kamenoklesarstva. Shaneov pradjed radio ja na podizanju nekih čuvenih suhozida u kraju.
„Kamenoklesarski posao težak je. Uvelike se razlikuje od korporativnog svijeta. Smočiš se i promrzneš, a na kraju dana si fizički iscrpljen. No zadovoljstvo je sudjelovati u očuvanju nečega što postoji stotinama godina. A i tko ne bi htio svakodnevno boraviti na otvorenom i upijati vitamin D?“
Ovaj otac dvoje djece ne žali za promjenom koju je napravio, bez ozbira na to što su mu isprva primanja pala.
„U početku mi je bilo teško ustati rano ujutro, no sada iskačem iz kreveta, jedva čekajući da počnem s poslom.“
Za budućnost svog posla ne brine: „Nemamo dovoljno radnika da zadovoljimo svu potražnju, u ovom poslu nema dovoljno mladih“, navodi. „Digitalizacija i automatizacija su neizbježni, no robot koji će znati izgraditi suhozid, neće se tako skoro pojaviti. Kamenoklesarstvo je zanat koji postoji tisućama godina – svevremenski je.“
PRIČA DRUGA
„U zemlji nije ostalo mnogo kovača. Za mene je jako bitno da održim tu tradiciju na životu“, govori Danna Herron. Iako su joj samo 24 godine, uživa u buci, vrućini i prašini svog radnog mjesta.
Njena dnevna rutina počinje potpalom vatre i stavljanjem ugljena na ložište. Vatru raspiruje prijenosnim mjehovima iz brodogradilišta u Belfastu. Metal zagrijava dok ne dobije „lijepu žutu boju“, nakon čega ga počinje oblikovati.
Malo je glamura u „jednostavnim stvarima“ koje Danna izrađuje i popravlja (žarači, šarke, svitci, prstenovi, lanci i dr.). Međutim, ova mlada žena iz okruga Armagh ne može se zamisliti ni u kojem drugom poslu. Ide stopama svog pokojnog oca Davida,
„Pokupila sam to postupno, gledajući tatu kako radi. Bila sam fascinirana. Mislim da sam imala oko šest godina kad sam rekla: ‘Mogu li ja malo?’ Bila sam visoka jedva toliko da dosegnem nakovanj.“
„Počneš s ravnom površinom metala i pretvoriš je u štogod želiš. To nešto drugačije, to mi je važno. Želim održati tradiciju na životu.“ Napominje da poznaje nekoliko kovača koji „restauriraju stare stvari pomoću strojeva.“
Kaže da su mala djeca često fascinirana njenim poslom, jer se razlikuje od onoga na što su navikli u današnjem dominantno digitalnom svijetu. I nju samu „starinski i kreativni“ posao veseli više nego da mora sjediti ispred računala cijeli dan.
„Stari zanati su još uvijek potrebni. Nas kovača nije ostalo mnogo. Mlada osoba može naći dosta posla te se neće morati boriti za radno mjesto.“
PRIČA TREĆA
„Ja sam samo dio lanca, ljudi su ovo radili stotinama godina prije mene.“ Za Jamesa Kilpatricka iz okruga Donegal, posao krovopokrivača vrlo je umirujuć. Slama šušti dok je sortira u snopove koje će potom skrojiti, zbiti i položiti na krovnu konstrukciju.
Prije njega, ovim zanatom, nastalim u brončano doba, bavilo se nekoliko generacija Jamesove obitelji. Kao mladi krovopokrivač tradicijskom tehnikom, James predstavlja pravu rijetkost na tržištu rada. Tim je posebniji, što je, sa svojih 26 godina, upola mlađi od ostalih krovopokrivača slamom koje poznaje.
Uvjeren da je njegova nedavno donesena odluka da započne također sedmogodišnje naukovanje za ovaj zanat „sigurna oklada“: „To je znat koji izumire, ali bih ga želio održati. Volim raditi na svježem zraku i upoznavati nove ljude. Ne bih mogao boraviti u zatvorenom cijelo vrijeme.“
Donedavno, James je radio na njihovoj obiteljskoj farmi u Raphoeu, jednoj od nekoliko njih koje i danas uzgajaju sirovinu za pokrivanje slavom – raž i lan. Njegov djed, Billy, za krovopokrivača je izučio 1970-ih, nakon što nije mogao pronaći nekoga da mu popravi krov. S vremenom je svoju farmu od 40 hektara od stočarske prenamijenio u svrhu proizvodnje materijala za pokrivanje krovova slamom.
James navodi kako interes za tradicijski građene kuće raste, a da veliku motivaciju predstavlja to što spašava slamnate krovove. Jamesov otac, Ivor (54), kaže da je bio oduševljen čuvši da će njegov sin izučiti ovaj zanat.
„Dok ste na krovu, nema druge buke osim ptičjeg pjeva. Pravo je zadovoljstvo postavljati slamnati krov – ručni rad, mir i tišina.“
Tekst izvornika: https://www.bbc.com/news/uk-northern-ireland-47278192, pristup: 24. 02. 2019.
Foto: ATK Lepoglava
